Mala radionica u gradu koji teče
Kakao je počeo 2017. godine u kuhinji stana na Trsatu, s mramornom pločom kupljenom od starog riječkog klesara i jednom idejom: napraviti čokoladu koja miriše na Kvarner. Danas radimo u bivšoj tiskari u Ulici Ivana Zajca, gdje se kroz izlog može vidjeti kako se temperira, lijeva i pakira.
Riječani nam svako jutro donose priče, a mi ih pretvaramo u okuse: maraskino iz stare tvornice, smokve iz vrtova na Krku, med kadulje s Cresa, sol s Paga. Svaku novu pralinu najprije probaju susjedi.
Nismo tvornica i ne želimo to postati. Radimo u malim serijama, plaćamo pošteno farmerima i trudimo se da otpada bude što manje — kutije su od recikliranog kartona, a kakao ljuske dajemo urbanim vrtlarima.
Ono u što vjerujemo
Ako sastojak ne biste držali u svojoj kuhinji, nema ga ni u našoj. Bez palminog ulja, umjetnih aroma i konzervansa.
Kupujemo izravno od zadruga i plaćamo iznad tržišne cijene. Podrijetlo svake serije navodimo na pakiranju.
Surađujemo s petnaestak malih proizvođača s otoka i iz Gorskog kotara — od pčelara do uzgajivača lavande.
Ambalaža je kompostabilna ili od recikliranog papira, a gel ulošci za dostavu mogu se vratiti u radionicu.
Ljudi iza čokolade
Učila u Torinu i Bruxellesu, a vratila se u Rijeku da otvori radionicu u kojoj je sve vidljivo kroz izlog.
Bivši slastičar u opatijskom hotelu. Strpljivo objašnjava temperiranje već šestu godinu.
Ona je razlog zašto čokolada stiže neotopljena i u kolovozu. Brine i o našoj ambalaži bez plastike.